Davno je bila 1940. no ovo još vrijedi. Promotrite..
"I'm sorry, but I don't want to be an emperor. That's not my business. I don't want to rule or conquer anyone. I should like to help everyone, if possible, Jew, gentile, black man, white. We all want to help one another. Human beings are like that. We want to live by each other's happiness — not by each other's misery. We don't want to hate and despise one another.
In this world there is room for everyone. And the good earth is rich and can provide for everyone. The way of life can be free and beautiful, but we have lost the way. Greed has poisoned men's souls, has barricaded the world with hate, has goose-stepped us into misery and bloodshed. We have developed speed, but we have shut ourselves in. Machinery that gives abundance has left us in want. Our knowledge has made us cynical. Our cleverness, hard and unkind. We think too much and feel too little. More than machinery we need humanity. More than cleverness we need kindness and gentleness. Without these qualities, life will be violent and all will be lost.
The aeroplane and the radio have brought us closer together. The very nature of these inventions cries out for the goodness in men, cries out for universal brotherhood, for the unity of us all. Even now my voice is reaching millions throughout the world — millions of despairing men, women and little children — victims of a system that makes men torture and imprison innocent people. To those who can hear me, I say — do not despair. The misery that is now upon us is but the passing of greed — the bitterness of men who fear the way of human progress. The hate of men will pass, and dictators die, and the power they took from the people will return to the people and so long as men die, liberty will never perish.
Soldiers! Don't give yourselves to brutes — men who despise you — enslave you — who regiment your lives — tell you what to do — what to think or what to feel! Who drill you, diet you, treat you like cattle, use you as cannon fodder. Don't give yourselves to these unnatural men — machine men with machine minds and machine hearts! You are not machines! You are not cattle! You are men! You have the love of humanity in your hearts. You don't hate! Only the unloved hate — the unloved and the unnatural!
Soldiers! Don't fight for slavery! Fight for liberty! In the 17th Chapter of St. Luke it is written: "the Kingdom of God is within man" — not one man nor a group of men, but in all men! In you! You, the people have the power — the power to create machines. The power to create happiness! You, the people, have the power to make this life free and beautiful, to make this life a wonderful adventure.
Then, in the name of democracy, let us use that power! Let us all unite! Let us fight for a new world, a decent world that will give men a chance to work, that will give youth the future and old age a security. By the promise of these things, brutes have risen to power, but they lie! They do not fulfill their promise; they never will. Dictators free themselves, but they enslave the people! Now, let us fight to fulfill that promise! Let us fight to free the world, to do away with national barriers, to do away with greed, with hate and intolerance. Let us fight for a world of reason, a world where science and progress will lead to all men's happiness.
Soldiers! In the name of democracy, let us all unite!"
Ima puno putopisnih knjiga koje su izvrsne, ali posebno me oduševljava jedna, što zbog iskrenosti s kojom je napisana, što zbog vremena u kojem je pisana. Ante Tokić sa svojom knjigom "Nadomak cilju" koju sam par puta pročitao, potpuno me fascinirao. Ipak je najfascinantnije od svega kako je nemoguće pronaći bilo kakve informacije o tom čovjeku, koji je rodom iz obližnjeg Solina. Prvo sam pokušao sa nasumičnim biranjem telefonskih brojeva ljudi iz Solina, ali to nije išlo. Onda sam od poznanika iz Solina tražio uslugicu da provjeri gdje je i što je, ali još odgovor nisam dobio. Nije pomoglo niti obraćanje Robertu Pauletiću, koji je odgovorio da "je pitao svoje za njega ali niko ne zna di je".
Možda se jednostavno nisam dovoljno potrudio.
Bilo kako bilo, privodim još jedno dvomjesečno čitanje kraju, a jedno od zadnjih poglavlja je istinski šlag na kraju: "Život na sjeveru" kako nosi naziv poglavlja. Radi se božanstvenoj Aljaski i Kanadi. Dok čitam prekrasni putopis, gledam kroz mali prozor van i vidim uvijek istu sliku, uskogrudnu i jednoličnu, i pitam se što ja ovdje radim. Zato je to čitanje putopisa, koliko god bilo predivno, jednako tako i teško na neki način.
Evo kako je Ante opisao svoju ljubav koju je upoznao na putu, radi se o Ann, također biciklistici, iz Ottawe:
"Ann je bila neka neobična kombinacija odvažnosti i ljupkosti, izdržljivosti i profinjenosti. Bila je od žena koje svoju ljepotu niti pokušavaju, a niti žele eksponirati, što ju je činilo još privlačnijom. Zaljubio sam se u nju još one prve, polarne noći."
BIlo bi lijepo upoznati tog čovjeka i popričati s njime. Kad je krenuo na put oko svijeta, bio je taman mojih godina. S obzirom na nevoljkost bilo koje vrste pomoći od strane drugih, morati ću se sam natjerati da krenem u potragu za tim putopisnim pionirom, barem ako pričamo o razdoblju od samostalne države Hrvatske.
EDIT: sinkronicitet ili ne, ali dobio sam email odgovor od Ante u trenutku kad sam pisao ovaj post. Nažalost čovjek više nije u Hrvatskoj, već u hladnom Yukonu, kako mi je odgovorio.
Godišnjica smrti kralja popa (a skoro i mog povratka)
Odlučio sam se vratiti nazad pisanju, malo žešćem, redovitijem. Razmišljao sam o promjeni blog adrese ali eto, tko će još i o tome razmišljati, iako ova adresa nosi još uvijek određeni dah prošlosti-a želim se okrenuti budućnosti. Vidjet ćemo...
Na današnji dan prije dvije godine umro je Michael Jackson, kralj popa. Tužno je što moram konstatirati da sam njegov opus detaljnije počeo proučavati tek nakon njegove smrti, ali u razgovoru s ljudima čini se da nisam jedini. Očito nama ljudima u oko prvo upada ono loše, što dalje kreira naše potpuno mišljenje i stajalište. To bi u Jacksonovoj priči bile optužbe zbog pedofilije, seksualnog zlostavljanja itd... Sve optužbe su odbačene, no ipak ostane u mislima neka gnjusnost i netrpeljivost (pričam konkretno o sebi koji sam neutralni slušatelj njegovih pjesama i promatrač). Pa se onda zapitate kakav čovjek mora biti da kompletno mijenja svoju boju kože i napravi svojevrsnog frika od sebe?
Slušajući pjesme, gledajući videa i čitajući intervjue, zaključio sam da je Jackson bio veliki borac za ljudska prava, borac protiv rasizma, rata, gladi, siromaštva, nasilja...
Heal The World, Man In The Mirror ili Earth Song, The Don't Care About Us su samo neke od numera koje to dokazuju. Ono što mene kopka, i opet to moram ponoviti je jedna ozbiljna stvar: zašto ljudi nakon smrti vide dobro u ljudima? Ne kažem da je to uvijek pravilo, ali bogme je dobrano za zamisliti se. Jackson za života: nakaza, pedofil, silovatelj-što sve ne!
Samo dokaz da moramo na vrijeme prepoznavati ono dobro u ljudima, jer inače trošimo bezveze energiju a ne dobivamo ništa zauzvrat.. Znam malo sam proširio temu, ali morao sam :) Sve je povezano... Ovog puta sa velikim šoumenom i pjevačem.
Postavit ću video za Man In The Mirror.. Snažna pjesma kojom se poziva na promjene, jer samo smo mi ljudi tvorci disbalansa vezanog za siromaštvo i ostale anomalije (neki su više krivi neki manje). U videu se pojavljuju ličnosti kao Majka Terezija, Martin Luther King, John F. Kennedy...Uživajte u ovom videu, i ne bojte se ispustiti i pokoju suzu.
